Klarinet/Ton

Izvor: Викикњиге
Ton klarineta je veoma plemenit i mio.

Ton (fr. son, eng. sound)[1] klarineta je učinio ovaj muzički instrument prepoznatljivim, jedinstvenim i veoma poznatim među instrumentima. Ne postoji muzički instrument koji ima tako mračne i misteriozne dubine, vedri srednji registar i tako raspevane visine.

Odsvirani tonovi na klarinetu moraju biti proizvedeni svesno, pod kontrolom i koncentracijom. Nikako ne treba da liče na nalet neobuzdane bujice.[2]

Komponente koje su vezane za ton klarineta[uredi]

Za ton klarineta značajne su tri osnovne komponente:

1. Protok vazduha - ton klarineta isključivo zavisi od toga šta se dešava na njegovom vrhu, tj. da li postoji dobar i konstantan vazdušni tok koji ide kroz njega?
2. Ambažura - dobro postavljena.
3. Usnik i trske - da su kompatabilni između sebe i sa sviračem, tj. da mu odgovaraju. Ali, prethodno, kao što je gore rečeno, neophodno je da se uspostavi dobar protok vazduha i dobra ambažura.
Napomena: Ova tri pitanja su osnona pitanja koja treba sebi postaviti kada pokušavate da napravite dobar ton na klarinetu.

Literatura[uredi]

Vidi još[uredi]

Vikimedija ostava ima još multimedijalnih fajlova vezanih za:


Izvori[uredi]

<References>

  1. Vlastimir Peričić, Višejezični rečnik muzičkih termina
  2. Radivoj Lazić, škola: Učim klarinet I