Klarinet/Štimovanje

Izvor: Викикњиге
Džepni digitalni hromatski LCD štimer sa iglenim indikatorom visine tona.

Štimovanje (ital. accordatura, fr. accordage, eng. musical tuning, nem. Stimmung, rus. stroй)[1] je usaglašavanje tonske visine muzičkih instrumenata prema osnovnom ili kamernom tonu.

Štimovanje muzičkih instrumenata može biti:

  1. Fiksirano - instrument je izvođaču već naštimovan i on ne treba da ga štimuje. To je slučaj kod klavira, metalofona, zvona.
  2. Slobodno - izvođač mora da štimuje instrument. To je slučaj kod duvačkih, gudačkih i nekih udaračkih instrumenata.

Štimovanje klarineta[uredi]

Štimovanje klarineta izvlačenjem burenceta

Međunarodnim sporazumom koji je potpisan 1939. godine, dogovoreno je da kamerni ton, kamerton ili normalno a ima frekvenciju a1 = 440 Hz i da služi za što tačnije određivanje odnosa tonova po visini, tj., da bude zvanična standardna visina za štimovanje muzičkih instrumenata i davanje intonacije pri horskom pevanju.

Na duvačkim instrumentima štimovanje se vrši izvlačenjem ili uvlačenjem za to predviđenog dela instrumenta (cev, burence, jezičak).[2]

Opis štimovanja:

Klavirista odsvira kamerni ton a1, klarinetista odsvira istozvučno, pisano ha1.

  • Ako je potrebno da klarinetista spustiti intonacijuizvlače burence.
  • Ako je potrebno da klarinetista podigne intonacijuuvuče burence (vidi sliku desno).

Kada je klarinet hladan, intonacija mu je niska i potrebno ju je povisiti uvlačenjem burenceta.

Kada je klarinet pretopao, intonacija mu je visoka i potrebno ju je sniziti izvlačenjem burenceta.

Literatura[uredi]

Reference[uredi]

Vikimedija ostava ima još multimedijalnih fajlova vezanih za:

Vidi još[uredi]

Vikimedija ostava ima još multimedijalnih fajlova vezanih za: