Klarinet/Trske

Izvor: Викикњиге
Trske za klarinet u plastičnim futrolicama.
Trske sa futrolicama pakovane su u kutijama po 10 komada.
Mašinica za sečenje trske.

Trska (ital. ancia, engl. reed, fran. anche, nem. blatt)[1] je jedan od osnovnih elemenata za stvaranje tona na klarinetu. Ako su trske premeke ili pretvrde, daju alikvote (pogrešan ton-kiks), ”ružan” ton, ili se on teško dobija. Takve trske stvaraju velike probleme i otežavaju rad.

Osobine dobre trske[uredi]

Dobra trska je ona kojom se proizvodi prijatan i jasan ton. Ako ne troši previše vazduha, znači da je odgovarajuće tvrdoće; jezikom se na njoj lako i jasno svira i ne kiksira.[2]

Izbor trske[uredi]

Trsku ne treba birati na kraju radnog dana, kada je prisutan umor usana (mišići i nervi) već petnaestak minuta posle usviravanja.

Na novu trsku se prilagođavamo i nju prilagođavamo nama (obično 3 do 4 dana).

Najbolje je izdvojiti 3 do 4 trske sličnog kvaliteta i koristiti ih naizmenično prilikom vežbanja – po dvadesetak minuta na svakoj. Svaku trsku na poleđini treba olovkom označiti nekim znakom da biste ih razlikovali. Za 3 do 4 dana pokazaće se koja je trska najbolja. Naravno, za javne nastupe izdvojiti one najbolje.

Trska se nikada ne bira na sam dan nastupa. Nova trska nije pouzdana jer nije prošla sve opisane test-kontrole. Ona često može da ”otkaže” i bitno da umanji kvalitet vašeg javnog nastupa, i time upropasti sav trud koji je uložen da bi se delo savladalo.

Literatura[uredi]

Vidi još[uredi]

Reference[uredi]

Vikimedija ostava ima još multimedijalnih fajlova vezanih za: