Prvi ustanak (libreto) – Treći čin

Izvor: Викикњиге
Prvi ustanak
◄ Prvi čin ◄ Drugi čin Treći čin Četvrti čin ►


Likovi i uloge[uredi]

Jelena robinja iz prvog čina sopran
Majka Jelenina majka mecosopran
Karađorđe Petrović vođa ustanika bariton
Vasa Čarapić vojvoda ustanički tenor
Konda bimbaša Uzur-Bega bariton
  • Hor: seljaciljudi i žene (muški hor)
  • Statista: pratilac bimbaše Konde

III čin – „Zbeg”[uredi]

Događa se u jednoj planinskoj kotlini: stene šiprag, i poneko drvo; desno ulaz u pećinu. Ispred pećine gori vatra, iznad nje na soškama visi bakrač. Robinja, iz prvog čina, sada Jelena, izlazi iz pećine i stane napred.

Jelena (Robinja)
Ah, moja ružo rumena,
ti sestro moja miljena,
što tako rano procveta,
Nemam te kome trgati.
Seja se moja udala,
brat mi u boju pogibe,
a dragi od mene daleko,
preko tri vode studene,
preko tri gore zelene.
Ah, moja ružo rumena,
ti sestro moja miljena,
što tako rano procveta,
Nemam te kome trgati.

Majka
Jadna ćerko, jadno dete moje,
kud' ti patna duša žudi?
Zašto jade majci ne kazuješ?
Koga živog tvoje srce traži?
(Zagrli Jelenu, zatim zaplače)
Kuću nam je vatra izgorela,
brata su ti ubili Turci,
na zgarištu zavijaju vuci;
koga živog tvoje srce traži?

Jelena
Tražim, majko, dičnoga junaka,
koji me je iz dušmanskih ruku,
od sramote, živu izbavio.

Majka
On je hajduk Stanoja Glavaša,
svuda prvi gde se krv proliva,
nećeš njega u životu naći.

Jelena
Junak je on moćan, silan, majko,
nepobediv na megdanu.

Majka
Pogin'o je jer junaci ginu prvi,
zalud ti je, ćerko, da ga tražiš.

Jelena
Onda ću ga mrtva potražiti,
naći ću mu groba il' ukopa.

Majka
Na Mišaru i Srbi i Turci
tućiće se dokle jednog traje.

Seljaci (iza scene) [T. B.]
Ura, ura! Ura, ura!
Pobeda se sa Mišara širi!
Ura, ura, ura!

Jelena
Pobeda, majko, pobeda!
Turska sila pade na Mišaru!

(Seljaci dolaze, svi naoružani i veseli. Piju iz čutura i grle se. Sa njima idu i ranjenici. Na sceni ih dočekuju radosno. Jelena zagleda ranjenike.)

Jelena
Vule Ilić, moj ranjeni junak!

Vule Ilić
Robinjo tužna, ti ovde?

Jelena
Sad Jelena, ne više robinja.
Kuću su mi zapalili
i brata mi pogubili Turci.

Vule Ilić
Zbegovi se razilaze,
svaki ide domu svome,
a ti idi u moje Kolare
i povedi ojađenu majku.
I ja ću se domu povratiti
kad s Turcima vojnu završimo.
Moja će te prigrliti majka,
mesto mene sina jedinoga.

(Seljaci gledaju u pravcu otkuda su došli)

Ljudi i žene [S. A. T. B.]
Idu nam, idu, Mišarski junaci,
idu nam, idu.
(Dolaze: Karađorđe, Vasa Čarapić, Bimbaša Konda, njegov pratilac i nekoliko ustanika)
Živeli, živeli, mišarski junaci.

Karađorđe
Braćo moja, srpski ustanici,
na Mišaru, svetu na vidiku,
salomismo vezirovu vojsku,
pogubismo Kulin-kapetana
i atlije, besne poturice.
Sad Deligrad pritisnuli Turci,
valja ići u pomoć Dobrnjcu.

Ljudi [T. B.]
Od Niša su navalili Turci,
boj se bije tri nedelje dana,
Na Deligrad, mišarski junaci,
na Deligrad, u pomoć Dobrnjcu.

(Odlaze levo. Karađorđe, Vasa Čarapić, Konda i njegov pratilac sedaju oko vatre. Vule i Jelena povuku se sa ranjenicima u pećinu)

Karađorđe
'Ajde, braćo, da malo da'nemo,
da da'nemo i progovorimo,
šta ko misli i šta namerava.

Vasa Čarapić
Na Mišaru Turke salomismo,
salomismo, bitku zadobismo,
na Deligrad sada kidišimo
i Dobrnjcu pomoć učinimo.

Karađorđe
Kad smlatimo pašu Ibrahima,
mislim, braćo, na Beograd poći.

Vasa Čarapić
Na Beograd, na Beograd,
sa svih strana ršum da činimo,
da uzmemo srpsku prestonicu,
ona će nam biti uzdanica.
Evo Konde iz turskog tabora,
krdžamije Gušanac Alije.
Dosad srpsku prolivao krvcu,
a otsad će tursku bez hesapa.

Konda
Služio sam Uzur-Bega,
izmećara Gušanac Alije,
radi ćara i ašikovanja,
a sad oštrim nože za Turčina,
jer i mene srpska rodi majka.
Primite me braćo među svoje.

Karađorđe
/ Primamo te, primamo, junaka!
| Vasa Čarapić
\ Primamo te, primamo, junaka!

(Pruže mu ruke srdačno. Konda i njegov pratilac skinu čalme, i ostanu im samo fesovi na glavi)

Karađorđe
Sad govori sve po redu
kako ćemo u Beograd ući.

Vasa Čarapić
Jer grad čuva tvrdi šanac
sve od Save do Nebojše kule,
svuda straže jedna drugu vide,
a topovi bedem pritisnuli.

Konda
U ponoć, kad sve se uspava,
preskočiću zid sa drugovima,
iznebuha stražare pobiti,
na kapiji otvoriti vrata,
a vi spolja sloški udarite.

Vasa Čarapić
Dobra sreća sa dobrim junakom.

Karađorđe
Neka nam se prilika ukaže.
Sad legnimo da se odmorimo,
od ponoći da smo na nogama.

(Svi poležu oko vatre stavljajući svoje torbe pod glavu. Vule Ilić i Jelena izađu iz pećine i polako se približe rampi)

Jelena
Nad ovim zbegom
tišina blaga vlada,
lek duši onom
ko iz boja dođe.

Vule Ilić
Kad ova vojna prođe
i svako svoj mir
u domu svome nađe,
neka i moja duša
kraj tebe nađe mira.
Jer tvoje oči tužne
donose tišinu blagu.
Jelena, bićeš mi ljuba,
jer sreća iz krvi ove
izneće me živa!
Kad ova vojna prođe
i svako svoj mir
u domu svome nađe,
neka i moja duša
kraj tebe nađe mira.

Jelena
K'o verna senka
uz tebe biću ja
i otsad sudbina
nad nama nek'svoje čini.
Idi junače gde se braća bore,
a moj će život
za životom tvojim poći,
da sjedininjeni u nevolji se snađu.
Jer k'o verna senka
uz tebe biću ja.
Mir sad nad nama i blagost u duši,
nad ovim zbegom nek'širi krila.

(Priđu vatri)

Vule Ilić
Iznad silnog Vožda lebdi san.

(Sednu kraj vatre naslonjeni jedno na drugo)

Jelena
I oči njegove k'o munja
blesnuće opet kada svane dan.

Prvi ustanak
◄ Prvi čin ◄ Drugi čin Treći čin Četvrti čin ►