Korisnik:Sandraa22

Izvor: Викикњиге
Mapa

Liban je republika u jugozapadnoj Aziji, sa obalom na Sredozemnom moru. Glavni i najveći grad je Bejrut. Površina države iznosi 10 400 kilometara kvadratnih. Na severu i istoku se graniči sa Sirijom, a na jugu sa Izraelom. Na zastavi Libana se nalazi drvo kedra zelene boje na beloj pozadini i sve horizontalne crvene linije, na vrhu i dnu zastave.

Istorija[uredi]

Zastava

Posle egipatske vlasti početkom 2. milenijuma p.n.e. nastalo je nekoliko gradova-država koje su osvojili Asirci, Vavilonci, Persijanci, Grci, Rimljani i Vizantinci. Od 7. veka zavladali su Arapi, ali zemlja nije bila potpuno islamizovana jer su se hrišćani uglavnom povukli u planinske krajeve. Početkom 16.v Liban pada pod tursku vlast koja je potrajala do kraja Prvog svetskog rata. Godine 1920. postaje francusko područje, a od 1926. dobija današnje granice kao formalno nezavisna republika. Stvarna nezavisnost proglašena je 1941.g ali su se francuske trupu povukle tek 1946.godine. Nemiri i ratovi na Bliskom istoku i dolazak palestinskih izbeglica iz Jordana narušili su stabilnost zemlje i doveli do građanskog rata 1974. i vojnog mešanje Sirije i Izraela. Posle 1990. libanska vojska postepeno je preuzela kontrolu uz znatno ojačan uticaj Sirije. Veliki nemir i intervencija izraelske vojske na jugu Libana 2006.godine dovele su do novih razaranja i ljudskih žrtava među civilima.

Geografija[uredi]

Šuma libanskog kedra

Najveći deo Libana zauzimaju Libanske planine koje se pružaju u smeru sever-jug i razdvajaju usko primorje od plodne doline Bekaa. Najviše planine su Liban 3083m i Hermon 2814m, na istoku se uzdiže niža planina Antiliban 2629m. Najveće reke teku dolinom Bekaa, Latini prema jugu, a Orontes prema severu. Važne su zbog navodnjavanja obradivih površina.

Klima je sredozemna, s dosta padavina u primorju i na primorskim planinskim obroncima, sušnija je u unutrašnjosti. Preovlađuje sredozemna vegetacija, a šuma ima na planinskim obroncima.

Stanovništvo[uredi]

Većinu stanovništva čine Arapi (Libanci), arapske izbeglice iz Palestine, od ostalih najviše ima Jermena i Kurda. Složeni sastav prema veroispovesti (katolički maroniti, sunitski i šijatski muslimsni, pravoslavci, sekta Druza)izvor je stalnih unutrašnjih napetosti i kriza. Jezik i pismo arapski, u upotrebi i francuski.

Stari grad Biblos

Znamenitosti[uredi]

  • Božiji kedri, rezervat prirode, smešten u dolini Bshari.
  • Drvo iz šumskog kedra koristili su svi libanski doseljenici, od starih Feničana za brodogradnju do Osmanlija koji su ga koristili za izradnju pruga.
  • Biblos je drevni grad na čijoj teritoriji mogu se videti stare crkve, rimsko pozorište, arheološki kompleks, trvđavu(krstaški zamak).
  • Golubove stene su dva mala ostrva, blizu prestonice, uz obalu Sredozemnog mora. Predstavljaju simbol Bejruta. Ostrva su dobila ime zbog velikog broja golubova koji tu žive i grade svoja gnezda.
  • Tvrđava Sidonija nalazi se na mediteranskoj obali Libana. Sagradili su je krstaši u 13. veku. Danas  možemo videti ostatke tvrđave i oružja u njenom zapadnom delu.