Klarinet/Klarinet u orkestru i kamernoj muzici

Izvor: Викикњиге

Istorijski pregled[uredi]

Od vremena rane klasike (manhajmska škola) klarinet je sve više zastupljen u simfonijskom orkestru.

Kod klasičara je uobičajen ”dvojni sastav” duvačkih instrumenata (po 2 flaute, oboe, klarineta, fagota, roga i trube). U partiturama su ponekad navedeni klarineti in B♭, a ponekad in A, u zavisnosti od toga da li je kompozicija u tonalitetu sa snizilicama ili povisilicama. (Danas se po potrebi svira u transpoziciji.)

Romantičari povećavaju orkestar do ”trojnog” ili ”četvornog sastava”, pa se tako uz dva klarineta in B♭ (ili in A) uključuju bas-klarinet i eventualno Es-klarinet. Naročito su prvom klarinetisti u orkestru vrlo često poverene izražajne, tehnički teže i odgovorne solo-partije.

U duvačkom (vojnom) orkestru klarineti su zastupljeni u većem broju i u raznim veličinama, pošto oni ovde obično vode glavnu melodiju (kao violine u simfonijskom orkestru).

Klarinet u kamernim ansamblima[uredi]

Od kamernih ansambala u kojima klarinet učestvuje najvažniji je duvački kvintet (flauta, oboa, klarinet, rog, fagot), zatim duvački trio (oboa, klarinet, fagot).

Postoje i drugačiji sastavi: na primer, Mocart, Brams i Reger su napisali po jedan kvintet za klarinet i gudački kvartet, a Brams i trio za klarinet, violončelo i klavir; Betoven ima septet za klarinet, rog, fagot i gudački kvartet, a Šubert – oktet za ta ista tri duvačka instrumenta i gudački kvintet.

Francuski kompozitor Floran Šmit ima čak sekstet za klarinete (jedan in Es, dva in B♭, alt in Es, bas i kontrabas klarinet).

Ostala upotreba larineta[uredi]

Naravno, klarinet se koristi i za solističke nastupe sa orkestrom u koncertima i drugim sličnim delima, kao i uz pratnju klavira (sonate, razni komadi).

Literatura[uredi]

Reference[uredi]

Vidi još[uredi]

Vikimedija ostava ima još multimedijalnih fajlova vezanih za: