Vikiškolarac:Evropa/Bosna i Hercegovina

Izvor: Викикњиге

Bosna i Hercegovina je država u jugoistočnoj Evropi, na Balkanskom poluostrvu. Na severu, zapadu i jugu se graniči sa Hrvatskom, na jugoistoku sa Crnom Gorom, a na istoku sa Srbijom; kod Neuma izlazi na Jadransko more. Glavni grad države je Sarajevo.

Lokacija Bosne i Hercegovine
Zastava Bosne i Hercegovine
Nova Gračanica,Trebinje

Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, dok Brčko Distrikt ima poseban status.

Istorija[uredi]

Bosna se prvi put pominje kao zemlja (horion Bosona) u delima vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita sredinom 10. veka, pod naslovom O Srbima i zemlji u kojoj oni sada žive.

Osmansko osvajanje Bosne označilo je novu eru u istoriji zemlje i unelo drastične promene u politički i kulturni pejzaž. Četiri veka osmanske vladavine drastično su uticali i na sastav stanovništva Bosne, koji se nekoliko puta menjao kao rezultat osvajanja carstva, čestih ratova sa evropskim silama, prisilnih i ekonomskih migracija i epidemija.

Na Berlinskom kongresu 1878. austrougarski ministar inostranih poslova Đula Andraši je dobio upravu nad Bosnom i Hercegovinom. Austrougarske vlasti su bile u mogućnosti da krenu u niz društvenih i administrativnih reformi za koje su nameravale da od Bosne i Hercegovine naprave  koloniju.

Nakon Prvog svetskog rata, Bosna i Hercegovina se pridružila Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (uskoro preimenovanoj u Jugoslaviju).

Donošenjem novog jugoslovenskog ustava (1963), preimenovana je u Socijalističku Republiku Bosnu i Hercegovinu. SR Bosna i Hercegovina je bila jedna od šest republika SFR Jugoslavije. Po raspadu Jugoslavije, izbio je rat; završen 1995. godine, potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Geografija[uredi]

Zemlja je uglavnom planinska, obuhvata centralne Dinarske Alpe. Severoistočni delovi sežu u Panonski basen, dok se na jugu graniči sa Jadranom. Dinarski Alpi uglavnom idu u pravcu jugoistok-severozapad, a prema jugu se povećavaju. Najviša tačka zemlje je vrh Maglić na 2.386 metara na crnogorskoj granici. Ostale veće planine su Volujak, Zelengora, Lelija, Lebršnik, Orjen, Kozara, Grmeč, Čvrsnica, Prenj, Vran, Vranica, Velež, Vlašić, Cincar, Romanija, Jahorina, Bjelašnica, Treskavica i Trebević. Geološki sastav Dinarskog planinskog lanca u Bosni sastoji se prvenstveno od krečnjaka (uključujući mezozojski krečnjak), sa nalazištima gvožđa, uglja, cinka, mangana, boksita, olova i soli prisutnih u nekim područjima, posebno u srednjoj i sjevernoj Bosni.

Sveukupno, skoro 50% Bosne i Hercegovine je pod šumama. Većina šumskih područja nalazi se u središnjim, istočnim i zapadnim dijelovima Bosne. Hercegovina ima suvlju mediteransku klimu, sa dominantnom karstnom topografijom. Sjeverna Bosna (Posavina) sadrži veoma plodno poljoprivredno zemljište uz reku Savu i odgovarajuće područje je intenzivno obrađeno. Ovo poljoprivredno zemljište je deo Panonske nizije koja se proteže do susedne Hrvatske i Srbije. Zemlja ima samo 20 kilometara obale, oko grada Neuma u ​​Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Iako je grad okružen hrvatskim poluostrvom, prema međunarodnom pravu, Bosna i Hercegovina ima pravo izlaza na more.


Stanovništvo[uredi]

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Bosna i Hercegovina je imala 4.369.319 stanovnika, dok je popis Svetske banke iz 1996. godine pokazao pad na 3.764.425. Velike migracije stanovništva tokom jugoslovenskih ratova 1990-ih izazvale su demografske promene u zemlji. Između 1991. i 2013. godine, političke nesuglasice su onemogućile organizovanje popisa stanovništva. Popisom iz 2013. godine utvrđeno je da ukupan broj stanovnika iznosi 3,531,159 ljudi, pad od približno 20% u odnosu na 1991.

Bosni i Hercegovini žive tri etnička „konstitutivna naroda“, naime Bošnjaci, Srbi i Hrvati, plus niz manjih grupa uključujući Jevreje i Rome. Prema podacima iz popisa stanovništva iz 2013. godine koje je objavila Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Bošnjaci čine 50,1% stanovništva, Srbi 30,8%, Hrvati 15,5% i ostali 2,7%, a ostali ispitanici se ne izjašnjavaju o nacionalnoj pripadnosti ili ne odgovaraju.

Znamenitosti[uredi]

Muzika[uredi]

Tipične bosanske pesme su tradicionalna slovenska muzika za narodne igre kao što je kolo, dok je iz osmanskog doba najpopularnija sevdalinka. Zabavna i rok muzika i ovde ima tradiciju, a među poznatijim muzičarima su Goran Bregović, Davorin Popović, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, , Hari Varešanović, Dino Merlin, Tifa, Željko Bebek i dr. Mnogi rok i pop bendovi, na primer Bijelo dugme, Crvena jabuka, Divlje jagode, Indeki, Plavi orkestar, Zabranjeno pušenje, Ambasadori, Dubioza kolektiv, koji su bili među vodećim u bivšoj Jugoslaviji.

U selima, posebno u Hercegovini, Bošnjaci, Srbi i Hrvati sviraju drevne gusle. Gusle se uglavnom koriste za recitovanje epskih pesama u obično dramatičnom tonu.


Verovatno najizrazitija i prepoznatljiva "bosanska" muzika, Sevdalinka je vrsta emotivne, melanholične narodne pesme koja često opisuje tužne teme poput ljubavi i gubitka, smrti drage osobe ili slomljenog srca. Sevdalinke su se tradicionalno izvodile uz saz, turski gudački instrument, koji je kasnije zamenjen harmonikom.

Kuhinja[uredi]

Bosanska kuhinja je balansirana između zapadnih i istočnih uticaja. Kao rezultat otomanske uprave skoro 500 godina, bosanska hrana je usko povezana sa turskom, grčkom i drugim bivšim otomanskim i mediteranskim kuhinjama. Međutim, zbog godina austrijske vladavine, mnogo je uticaja iz srednje Evrope. Neki lokalni specijaliteti su ćevapi, burek, dolma, sarma, pilav, gulaš, ajvar i čitav niz istočnjačkih poslastica. Kafeterije, u kojima se u džezvi služi bosanska kafa sa ratlukom i kockicama šećera, bujaju Sarajevo i svaki grad u zemlji. Ispijanje kafe je omiljena bosanska zabava i deo kulture. Bosna i Hercegovina je deveta zemlja u celom svetu po potrošnji kafe po glavi stanovnika.

Sport[uredi]

Najvažniji međunarodni sportski događaj u istoriji Bosne i Hercegovine su 14. Zimske olimpijske igre održane u Sarajevu od 7. do 19. februara 1984. godine.